Danas mi je na Twitter-u izletio jedan video koji me podsjetio koliko su samovozeći automobili zapravo bliska budućnost. Gledajući ga, sjetio sam se jednog gorećeg etičkog pitanja koje nikada nije bilo relevantnije nego danas. Njegov naziv je problem tramvaja.

Problem tramvaja (eng. trolley problem) je misaoni eksperiment u etici prvi put opisan prije skoro pedeset godina. Postoje mnoge varijacije ovog problema, međutim, u većini slučajeva se spominje u ovom obliku:

Prema tebi ide tramvaj nad kojim je očito izgubljena kontrola. Ispred se nalazi pet osoba zavezanih za šine. Ti se nalaziš blizu šina, između tramvaja i zavezanih osoba i primjetiš polugu. Ukoliko je povučeš, redirektovaćeš tramvaj na druge šine. Međutim, primjećuješ da se i na tim drugim šinama nalazi jedna zavezana osoba. Šta ćeš da uradiš?

U ovoj imaginarnoj situaciji, imaš dvije opcije:

  1. Ništa ne uraditi. U ovom slučaju, sve bi se odigralo na identičan način kao i što bi se odigralo da ti nisi u blizini. Tramvaj bi ubio pet osoba.
  2. Povući ručku. U ovom slučaju, tramvaj bi se redirektovao na druge šine i ubio jednu osobu, osobu koja ne bi izgubila život da se ti nisi našao tu, ali bi spasio pet osoba koje su bile osuđene na smrt.

Koja je od ove dvije opcije etičnija?

grafički prikaz problema tramvaja

Ne postoji tačan odgovor u ovom pitanju. Svaka opcija za sobom dovodi smrt jedne ili pet osoba. Međutim, većina osoba (90%) kojoj se ovo pitanje postavi odluči da povuče ručku i osudi na smrt nekoga ko uopšte nije trebao da umre i da time sačuva pet osoba koje su bile osuđene na smrt. Ukoliko se umjesto ubijanja neke nepoznate odrasle osobe postavi neko dijete (od četiri-pet godina) ili neko blizak ispitivaču (poput djevojke/momka/žene/muža), procenat ljudi koji bi povukli ručku se naglo smanjuje.

Međutim, evo jedne devijacije istog problema:

Nalaziš se na mostu. Sa jedne strane mosta se približava tramvaj, a sa druge strane mosta se nalazi pet osoba zavezanih na šinu. Međutim, na mostu se nalazi jedna osoba dovoljno debela da si siguran da bi svojom težinom uspješno zaustavila voz prije nego što stigne do tih pet osoba. Da li bi tu osobu gurnuo/la sa mosta?

Dok u prvoj varijaciji više osoba odgovara sa “da, trebam da povučem ručku”, u drugoj varijaciji, situacija je potpuno suprotna i većina osoba odgovara sa “ne, ne bih gurnuo/la tu osobu sa mosta”.

Međutim, obje varijacije vode do identičnog scenarija: ili umre jedna osoba koja nije trebala umrijeti, ili umre pet osoba koje bi svejedno umrle da se ti nisi našao/la tu u tom trenutku. Jedina razlika je što ovdje moraš da ostvariš fizički kontakt sa osobom koju svojom akcijom guraš u smrt. I tu većina ljudi podvlači granicu.

Ovo u principu isto etičko pitanje se može odvesti i korak dalje, izbacujući tramvaj i ubacujući hirurga, tako da dobijemo ovu varijaciju:

Zamisli se kao hirurga. Imaš pet pacijenata koji trebaju hitnu transplataciju organa, inače će svaka od njih umrijeti. Nemaš odgovarajućih rezervnih organa. U tom trenutku ulazi zdrav mlad putnik na rutinsku kontrolu. Tokom rutinske kontrole shvatiš da ima svih pet odgovarajućih organa potrebnih da spasiš ostalih pet osoba koje čekaju transplataciju. Da li bi ubio/la tu nevinu osobu da spasiš pet drugih?

Ovo originalno pitanje i njegove derivacije imaju dugu prošlost i spominju se jako često, kako u etici, tako i u kongitivnoj nauci i psihologiji. Međutim, dok je decenijama postojalo samo kao imaginarna situacija koja je služila da natjera ljude da misle kako bi reagovali, danas je došlo vrijeme kada nam stvarno treba odgovor na ovo pitanje. I treba nam brzo.

Samovozeći automobili

Samovozeći automobili (eng. self-driving cars) su već dio naše stvarnosti… Dobro, ne baš naše zato što živimo tu gdje živimo, međutim, u savremenijim državama već postoje projekti kao što je Tesla Autopilot, Google-ov projekat samovozećih vozila (koji su do marta ove godine ukupno prešli nekih 2,4 miliona kilometara), Baidu-ov projekat samovozećih vozila (koji je prije tri dana počeo svoj javni test u Kini) i BMW-ov projekat (koji je planirao da ponudi samovozeća vozila široj publici do 2021. godine, međutim, njegovo partnerstvo sa Baidu-om je izgleda propalo ovih dana).

Samovozeći automobili su već tu, već su na ulicama, već prelaze milione kilometara u svojim testovima, većinom bez posljedica. Nekada se desi neka manja, tipa ova, u kojoj je Google-ovo auto udarilo u autobus pri sporoj brzini u pokušaju da izbjegne prepreku u svojoj traci.

Zabilježen je do sada samo jedan smrtan slučaj, krajem juna ove godine, u kojem auto (a niti vozač) nije promjetilo bijelu prikolicu kamiona od jake sunčeve svjetlosti, te je auto završilo ispod prikolice (Teslina izjava povodom događaja dostupna ovdje).

Po ovome do sada rečenom, lako je zaključiti da se niti jedan samovozeći automobil do sada nije susreo sa problemom tramvaja. Međutim, šta kada se to desi?

Nazad na etiku

Nije teško zamisliti situaciju u kojoj vozač mora hitno da reaguje da izbjegne nečiju smrt. Međutim, šta ako je smrt neizbježna? Šta ukoliko automobil mora da odluči između smrti osobe koju vozi i smrti običnog prolaznika? Šta ako je dijete u pitanju, a ne odrasla osoba? Šta ukoliko je više osoba u pitanju? Da li ubiti jednog vozača da sačuvaš pet prolaznika?

Danas, ono što je decenijama bilo samo hipotetsko pitanje, predstavlja pravi problem koji može da ima uticaj na mnoge automobilske nesreće sa kojima ćemo se susresti jednom kada samovozeći automobili preovladaju ulicama. Međutim, ukoliko automobil ubije neku osobu, koga ćemo kriviti?

U ovom, za sada jedinom smrtnom slučaju, krivica na neki način prebačena na vozača jer je Tesla eksplicitno naglasila da je ovo testna verzija autopilot programa i zbog činjenice da automobil sam tjera vozače da budu na oprezu i drže ruke na volanu čak i kada je autopilot uključen (inače, auto počinje da upozorava vozača da vrati ruke na volan i polako usporava dok se to ne desi).

Međutim, jednom kada dođe do smrtnog slučaja nakon što kontrole budu prepuštene automobilu i ne zahtijevaju od vozača konstantnu pažnju kada je autopilot uključen, koga kriviti? Vozača što ipak nije stvari uzeo u svoje ruke? Kompaniju što nije predvidjela tu smrtonosnu situaciju? Nikoga?

Za sada, na ova sva ova spomenuta pitanja nemamo odgovore, a varijacija ovih pitanja je bezbroj.

Sa ovime u vidu, MIT (Massachusetts Institute of Technology) je kreirao platformu pod nazivom Moralna mašina (eng. Moral Machine), gdje pozivaju svakoga ko želi da da odgovore na ukupno 13 pitanja o tome koga ubiti jednom kada se samovozeći automobil nađe u nekom obliku problema trolejbusa, mijenjajući scenario svaki put i obraćajući pažnju na profil osobe koja će biti osuđena na smrt (beba ili starija osoba? onaj koji krši prometno pravilo ili oni koji se voze autom? životinje ili ljudi? atletske građe ili deblji?), kao i na to da li automobil treba da izvrši svjesnu intervenciju ili da ne reaguje u datoj situaciji.

Možemo li zajedno doći do nekog standarda kada se suočavamo sa problemom tramvaja i na osnovu njega isprogramirati automobile koje ćemo za nekoliko godina viđati na ulici i na osnovu čijih odluka nam i životi mogu zavisiti? Vrijeme će reći.

Koji je ovo đavo?

Chrome is basically crippling Chromium's features

TIL that installing Chrome on Ubuntu effectively messes up some Chromium features that worked just fine previously. Here's what happened....… Continue reading

My Top 16 Songs of 2016

Published on December 17, 2016